Asking new questions...
Dečko i ja smo oboje u ranim dvadesetima, već par godina u zdravoj i sretnoj vezi. Međutim, nedavno smo saznali da ćemo postati roditelji.
Ja se grozno osjećam jer nemam uopce osjećaj da imamo dijete niti da ću ja biti mama(makar sam bila na ultrazvuku i čula otkucaje srca). Već smo prije pričali o djeci i htjeli smo biti mladi roditelji samo ne u ovom trenutku. Strah me da sam nam ovom odlukom upropastila život. On je stvarno divan prema meni i znam da će biti dobar roditelj.
100 misli mi se od dana kada smo saznali vrti po glavi i iako su svi ljudi koji znaju za situaciju pozitivni i puni podrške, ja se ne mogu smiriti i idalje paničarim kao da je gotovo sa našim životima.
Ima li itko da je prošao kroz sličnu/istu situaciju?
P.s. ne želim savjete o abortusu jer smo odlučili zadržati dijete.
Mrzim grudnjake! Imam male sise, grudnjak mi nema nikakvu svrhu. Ljeti je pogotovo užasno nositi grudnjak po onim vrućinama, pogotovo u sportskim aktivnostima, preznojis se i cijelo vrijeme na sebi moras nositi taj mokar komad odjeće.
Tko je odlučio da je nenošenje grudnjaka nedolično? I posebno me zivcira kad ljeti vidim muske na jarunu i nasipu BEZ MAJICE, a ja moram nositi DVA SLOJA odjeće -.-. Kako to da nije nedolično viditi nekog debelog dedu s objesenim sisama i trbušinom bez majice?
Ajmo promijeniti socijalnu normu! Smrt grudnjacima!
Poznajete li nekoga tko je u samostanu? Kakav je zivot ženama u samostanu? Jasno mi je za one koji se bave humanitarnim radom, no kako prolaze dani onima u zatvorenijim tipovima npr karmelicanke? Koliko je cesto da se netko zaredi pa predomisli?